Područja djelovanja

Mediterranean coasts are among the most pressured and diverse areas of the region. Rapid urban growth, tourism expansion, and infrastructure development continue to transform coastal landscapes, fragmenting natural habitats and placing increasing strain on ecosystems. These changes reduce the capacity of coastal zones to provide essential environmental services, while also altering their distinctive landscape character.

Tackling these challenges requires more coherent approaches to coastal development. The ICZM Protocol promotes integrated management of coastal areas by limiting excessive construction along the shoreline with the introduction of setback zones, containing urban sprawl, and preserving open coastal areas that maintain ecological connectivity and landscape continuity. By recognising the coast as a shared and limited resource, it encourages development patterns that balance economic use, public access, and the protection of coastal ecosystems and landscapes.

Kako se ove aktivnosti razvijaju i diversificiraju, stvaraju sve veći pritisak na morske ekosustave i resurse, osobito u područjima gdje se različite namjene preklapaju ili natječu za prostor. To zahtijeva pažljivu koordinaciju kako bi pomorske rute, ribolovna područja, zone pomorskog turizma i razvoj offshore energetike ostali usklađeni s potrebama očuvanja i ekološkim ograničenjima morskog okoliša.

Osiguravanje dugoročne održivosti zahtijeva prepoznavanje mora kao zajedničkog i međusobno povezanog sustava. U tom kontekstu, održivo plavo gospodarstvo u Mediteranu ovisi o uravnoteženju gospodarskog razvoja i zaštite morskih ekosustava, primjeni klimatski prilagođenih i ekosustavnih pristupa, uzimanju u obzir kumulativnih pritisaka i interakcija kopna i mora te donošenju odluka utemeljenom na kontinuiranom praćenju i procjeni stanja morskog okoliša. Takav pristup podupire odgovorno korištenje morskih resursa uz očuvanje zdravlja i produktivnosti mediteranskih morskih ekosustava.

Rastuća razina mora, obalna erozija, sve učestaliji ekstremni vremenski događaji i porast temperatura mijenjaju obalna područja i morske ekosustave.

Istodobno, promjene u obrascima oborina i sve veća nestašica vode dodatno opterećuju obalne zajednice, močvarna područja i slatkovodne resurse. Sve topliji i sušniji uvjeti povećavaju rizik od požara. Uključivanje klimatskih aspekata u upravljanje obalnim i morskim sustavima ključno je za suočavanje s tim utjecajima.

Integrirano planiranje služi kao strateški okvir za usmjeravanje upravljanja, omogućujući sustavno razmatranje klimatskih i okolišnih rizika uz istodobno uravnoteženje zaštite ekosustava i razvojnih pritisaka u obalnim područjima. Ono potiče prijelaz s reaktivnog na anticipativno i koordinirano djelovanje, jača donošenje odluka te potiče suradnju, partnerstva i povjerenje među dionicima. Mjere prilagodbe kreću se od obnove prirodnih sustava, uključujući močvarna područja i dine kao ključne zaštitne barijere, kroz rješenja temeljena na prirodi (NbS), do jačanja otpornosti zajednica kroz poboljšano upravljanje i koordinaciju.

Kako se te aktivnosti razvijaju i diversificiraju, stvaraju sve veći pritisak na morske ekosustave i resurse, osobito u područjima gdje se različite namjene preklapaju ili natječu za prostor. To zahtijeva pažljivu koordinaciju kako bi brodske rute, ribolovna područja, zone pomorskog turizma i razvoj offshore energetike ostali usklađeni s potrebama očuvanja i ekološkim ograničenjima morskog okoliša.

Osiguravanje dugoročne održivosti zahtijeva prepoznavanje mora kao zajedničkog i međusobno povezanog sustava. U tom kontekstu, održivo plavo gospodarstvo u Mediteranu ovisi o uravnoteženju gospodarskog razvoja i zaštite morskih ekosustava, primjeni klimatski prilagođenih i ekosustavnih pristupa, uzimajući u obzir kumulativne pritiske i interakcije kopna i mora, te donošenju odluka temeljenom na kontinuiranom praćenju i procjeni stanja morskog okoliša. Takav pristup podupire odgovorno korištenje morskih resursa uz očuvanje zdravlja i produktivnosti mediteranskih morskih ekosustava.